RELATIVSÄTZE – odnosne rečenice

Šta su odnosne rečenice?

Relativne rečenice su zavisne rečenice koje se uvode relativnim zamjenicama (Relativpronomen): der, die das …; welcher, welche, welches…; wer, was i relativnim partikulama (Relativpartikel):  wo, wie, wohin, woher, wodurch.

Ove W-riječi se mogu ubrajati kao relativne zamjenice i partukule, a mogu biti i kao veznici interrogativnih rečenica, tj. upitnih (kod indirektnog pitanja).

Uopšte nije teško, kao što te (me) je naslov uplašio! :)

Karakteristika relativnih rečenica je ta da se viša rečenica (HS) i zavisna rečenica (NS) povezuju na jednom mjestu. To mjesto zauzima relativna zamjenica ili relativna partikula. Ovi veznici ne samo da su veznici, već imaju svoje funkcije u rečenici, te shodno glagolskoj valentnosti mogu biti subjekti, objekti, atributi i prološke odredbe. Oni uvode zavisnu rečenicu koja se naziva "Relativna rečenica" ili na njemačkom Relativsatz. Shodno glagolu u relativnoj rečenici, relativna zamjenica može i da bude sa prijedlogom ispred:

•  npr:  Der Mann, den ich gestern im Supermarkt gesehen habe.  (sehen +AkuzObj.)
  Das ich die Frau, von der ich geträumt habe.   (träumen von +d.)

• „Das ist der Mann, den ich geküsst habe.“ (To je čovek, kojeg sam ja poljubila.) – odnosna rečenica je podebljana, odnosna zamenica je „den“.

Odnosne rečenice služe, kako bi u jednoj rečenici više rekle o jednoj riječi ili dijelu rečenice. 

• „Da sitzt en Mann.“ (Tu sjedi jedan čovjek.) – nedostaje dodatna informacija, ne znaš o tom čovjeku još ništa
• „Da sitzt ein Mann, der Deutsch lernt.“ (Tu sjedi jedan čovjek, koji uči njemački.) -„der Deutsch lernt“ je dodatna informacija, sada znaš nešto više o tom čovjeku.
• „Da sitzt ein Mann, mit dem ich verheiratet bin.“ (Tu sjedi jedan čovek, za kojeg sam udata.) – „mit dem ich verheiratet bin.“ je dodatna informacija

Odnosna rečenica je uvijek odvojena zarezom. 

Tabela br.1

Tabela br.2

Relativne rečenice su po vrsti zavisne rečenice, a mogu biti i apozicija.

 Npr: Das Problem, das wir bis heute nicht lösen konnten, bereitet uns noch immer Schwierigkeiten. Problem, koji do danas nismo mogli riješiti, još uvijek nam stvara poteškoće.

Funkcija cijele zavisne rečenice je funkcija atributa.

Ukoliko i dalje imamo problema da razumijemo relativne rečenice, rješit ćemo taj problem transformacijom u  dvije normalne:

Vidimo kod primjera za atribut da je u pitanju prisvojni član kao anafora relativnoj zamjenice “dessen” i kod predložnog objekta imamo zamjenički prilog kao anaforu, dok su ostale anafore lične zamjenice.

Prevodni ekvivalent relativnim rečenicama u našem jeziku su također relativne rečenice, s tim što se u našem jeziku one nekad odvajaju zarezam a nekad ne (zavisno do preciznosti informacije koju ona nosi). U njemačkom se one uvijek odvajaju zarezom, kao i sve zavisne rečenice.
Dakle, kod nas su relativne zamjenice: koji, koja, gdje, kako, kuda.

SLJEDEĆA LEKCIJA BR. 6 Futur l