Šta su odnosne rečenice?
Relativne rečenice su zavisne rečenice koje se uvode relativnim zamjenicama (Relativpronomen): der, die das …; welcher, welche, welches…; wer, was i relativnim partikulama (Relativpartikel): wo, wie, wohin, woher, wodurch.
Ove W-riječi se mogu ubrajati kao relativne zamjenice i partukule, a mogu biti i kao veznici interrogativnih rečenica, tj. upitnih (kod indirektnog pitanja).
Uopšte nije teško, kao što te (me) je naslov uplašio! :) Karakteristika relativnih rečenica je ta da se viša rečenica (HS) i zavisna rečenica (NS) povezuju na jednom mjestu. To mjesto zauzima relativna zamjenica ili relativna partikula. Ovi veznici ne samo da su veznici, već imaju svoje funkcije u rečenici, te shodno glagolskoj valentnosti mogu biti subjekti, objekti, atributi i prološke odredbe. Oni uvode zavisnu rečenicu koja se naziva "Relativna rečenica" ili na njemačkom Relativsatz. Shodno glagolu u relativnoj rečenici, relativna zamjenica može i da bude sa prijedlogom ispred:
- npr: Der Mann, den ich gestern im Supermarkt gesehen habe. (sehen +AkuzObj.)
Das ich die Frau, von der ich geträumt habe. (träumen von +d.)
- „Das ist der Mann, den ich geküsst habe.“ (To je čovek, kojeg sam ja poljubila.) – odnosna rečenica je podebljana, odnosna zamenica je „den“.
Odnosne rečenice služe, kako bi u jednoj rečenici više rekle o jednoj riječi ili dijelu rečenice.
- „Da sitzt en Mann.“ (Tu sjedi jedan čovjek.) – nedostaje dodatna informacija, ne znaš o tom čovjeku još ništa
- „Da sitzt ein Mann, der Deutsch lernt.“ (Tu sjedi jedan čovjek, koji uči njemački.) -„der Deutsch lernt“ je dodatna informacija, sada znaš nešto više o tom čovjeku.
- „Da sitzt ein Mann, mit dem ich verheiratet bin.“ (Tu sjedi jedan čovek, za kojeg sam udata.) – „mit dem ich verheiratet bin.“ je dodatna informacija
Odnosna rečenica je uvijek odvojena zarezom. Tabela br.1
| der koji |
einen Yugo hat. jednog Yugo ima. |
Nominativ | |
| Das ist der Mann, | den kojeg |
wir gesehen haben. smo mi videli. |
Akuzativ |
| To je čovek | dem kome |
der Yugo gehört. Yugo pripada. |
Dativ |
| dessen čiji |
Yugo kaputt ist. Yugo se pokvario. |
Genitiv |
Tabela br.2
Slobodne relativne rečenice
Kazali smo da se mogu koristiti samostalno i sa prijedlogom. Ove relativne zamjenice mogu imati funkcije subjekta, objekta u akuzativu, objekta u dativu, predložnog objekta i atributa uz imenicu i ima ih za sve padeže.
Funkcija cijele zavisne rečenice je funkcija atributa.
Ukoliko i dalje imamo problema da razumijemo relativne rečenice, rješit ćemo taj problem transformacijom u dvije normalne:
Vidimo kod primjera za atribut da je u pitanju prisvojni član kao anafora relativnoj zamjenice “dessen” i kod predložnog objekta imamo zamjenički prilog kao anaforu, dok su ostale anafore lične zamjenice.
Prevodni ekvivalent relativnim rečenicama u našem jeziku su također relativne rečenice, s tim što se u našem jeziku one nekad odvajaju zarezam a nekad ne (zavisno do preciznosti informacije koju ona nosi). U njemačkom se one uvijek odvajaju zarezom, kao i sve zavisne rečenice.
Dakle, kod nas su relativne zamjenice: koji, koja, gdje, kako, kuda.
