Skip to content

Thema: Einfach gesagt

    Ich bin sehr müde, und ich habe Hunger. – Veoma sam umoran (umorna), i gladan sam (gladna sam).

    Haben Sie auch Hunger? – Da li ste i Vi gladni?

    Guten Morgen! – dobro jutro!

    Guten Tag! – dobar dan!

    Hallo! – zdravo!

    Wie geht’s? – kako si?

    Ich habe Durst – Žedan sam (žedna sam)

    Trinken Sie ein Glas Wein mit mir? – Hoćete li popiti čašu vina sa mnom?

    Verzeihung! – izvinite!

    Einen Moment, bitte. – Trenutak, molim.

    Wo bist du? – Gdje si?

    Ich bin noch im Büro. – Još sam u kancelariji.

    Herr Müller geht nach Hause. – Gospodin Müller odlazi kući.

    Kommen Sie mit ins Kino?  Hoćete li sa mnom u kono?

    Komm schnell! – Dođi brzo!

    Der Züg fährt in acht Minuten. – Voz dolazi za osam minuta.

    Warte! – čekaj!

    endlich! – konačno!

    Ich weiβ nicht. – Ne znam.

    Ich möchte wissen. – Volio bih da znam.

    Das Kind ist ganz allein. – Dijete je sasvim samo.

    Der kleine Mann dort ist mein Freund. – Onaj mali čovjek tamo je moj prijatelj.

    Wer ist das? – Ko je to?

    Sehr gern. – Veoma rado (vrlo rado).

    Darf ich mich vorstellen? – Smijem li da se predstavim?

    Ich bin ein Kollege von Herrn Müller. – Ja sam kolega gospodina Müller.

    Das ist nicht möglich. – To nije moguće.

    Warum nicht? – Zašto ne?

    Das ist ganz einfach. – To je sasvim prosto (jednostavno):

    Ich weiβ noch nicht. – Još ne znam.

    Ich habe Zeit. – Imam vremena.

    Sie hat zuviel Arbeit. – Ona ima previše posla.

    Prima! – Odlično!

    Schau ‘mal!- Pogledaj!

    Sowas! – Tako nešto!

    Das ist ja eine Überraschung! – Pa to je iznenađenje!

    Was machen Sie denn hier? – Pa šta radite ovdje?

    Warum? – Zašto?

    Das ist richtig. – To je tačno.

    Das tut mir leid. – Žao mi je.

    Sie hat nicht viel Geld. – Ona nema mnogo novca.

    Wissen Sie. – Znate.

    Wohin fahren Sie? – Kuda Vi putujete?

    Ich kenne es gut. – To dobro poznajem.

    Ich fahre nach Italien. – Putujem u Italiju.

    Ich komme aus Deutschland. – Dolazim iz Njemačke.

    Ich wohne in Frankfurt. – Živim (stanujem) u Frankfurtu.)

    Ich kann es versuchen. – Mogu to pokušati.

    Was machen Sie? – Šta radiš?

    Warum lernen Sie Deutsch? – Zašto učite njemački?

    Ich will in Deutschland arbeiten. – Hoću da radim u Njemačkoj.

    Aller Anfang ist schwer. – Svaki početak je težak.

    Wo ist das Hotel Wellness. – Gdje je hotel Wellness.

    Kommen Sie mit?  Hoćeš li poći sa mnom?

    Wann beginnt Ihr Urlaub? – Kad počinje Vaš odmor?

    Ich habe einen Freund. – Imam jednog prijatelja.

    Komm! – Hajde!

    Es ist noch nicht spät. – Još nije kasno.

    Wir bleiben nicht lange. – Hoćemo ostati dugo.

    Das kenne ich. – To mi je poznato (to znam).

    Das ist nicht wehr.  To nije istina.

    Ich bleibe lieber hier. – Radije ću ostati ovdje.

    Wir müssen morgen arbeiten. – Moramo sutra raditi.

    Wieviel Uhr ist es. – Koliko je sati?

    Es ist zehn Uhr. – Deset je sati.

    Es ist kalt. – Hladno je.

    Es ist Mitternacht. – Ponoć je.

    Alle Leute brauchen Geld. – Svim ljudima je potreban novac.

    Das ist besser. – To je bolje.

    Hier dürfen Sie nicht parken! – Ovdje ne smijete parkirati.

    Hier ist Parkverbot. – Ovdje je zabranjeno parkiranje.

    Ich komme sofort zurück. – Odmah ću se vratiti.

    Machen Sie schnell. – Učinite brzo.

    Sie ist wirklich sehr nett. – Ona je zaista vrlo simpatična.

    Was essen wir heute mittag? – Šta ćemo danas ručati?

    Das ist eine gute Idee? – To je dobra ideja?

    Keine Ahnung. – Pojma nemam.

    Wir müssen fragen. – Moramo pitati.

    Haben SIe ein Zimmer frei? – Imate li jednu slobodnu sobu?

    Sicherlich. – Svakako.

    Danke schön! – Hvala lijepo!

    Auf Wiedersehen! – Do viđenja.