Indirektni govor u njemačkom jeziku koristi se kada prenosimo tuđe riječi bez doslovnog citiranja. Najčešće se gradi pomoću Konjunktiva I (a ponekad Konjunktiva II), a uvodi se glagolima poput „sagen“, „meinen“, „behaupten“, „erzählen“ itd.
Šta je indirektni govor?
Direktni govor (wörtliche Rede): prenosi tačne riječi osobe.
Primjer: Er sagt: „Ich bin müde.“ → „On kaže: ‘Umoran sam.’“
Indirektni govor (indirekte Rede): prenosi sadržaj bez doslovnog citiranja. Primjer: Er sagt, er sei müde. → „On kaže da je umoran.“
Indirektni govor se često koristi u novinama, izvještajima, naučnim radovima i pričama, gdje je bitno prenijeti informaciju neutralno.
Kako se gradi?
- Uvodni glagol: sagen, meinen, behaupten, erzählen, berichten, fragen…
- Konjunktiv I: standardni oblik za indirektni govor.
- Ich sei
- du seiest
- er/sie/es sei
- wir seien
- ihr seiet
- sie seien
- Ako se Konjunktiv I poklapa sa oblikom indikativa, koristi se Konjunktiv II radi jasnoće.
Primjeri
- Direktno: Maria sagt: „Ich habe keine Zeit.“
- Indirektno: Maria sagt, sie habe keine Zeit. → „Marija kaže da nema vremena.“
- Direktno: Der Lehrer erklärt: „Wir schreiben morgen einen Test.“
- Indirektno: Der Lehrer erklärt, sie schrieben morgen einen Test. → „Učitelj objašnjava da sutra pišu test.“
- Direktno: Er fragte: „Kommst du heute?“
- Indirektno: Er fragte, ob ich heute käme. → „On je pitao da li dolazim danas.“
Pravila i napomene
- Glagoli u indirektnom govoru stoje u Konjunktivu I (osnovno pravilo).
- Ako Konjunktiv I izgleda isto kao indikativ, koristi se Konjunktiv II da se izbjegne zabuna.
- Kod pitanja se često koristi veznik ob („da li“).
- Kod naredbi se koristi konstrukcija sa sollen ili mögen. Primjer: Er sagt, ich solle warten. → „On kaže da treba da čekam.“
Zašto je važno?
- Indirektni govor pokazuje da prenosimo informaciju neutralno, bez ličnog stava.
- U pisanju i govoru daje objektivnost i distancu.
- U medijima i akademskom jeziku je obavezna forma.
✅ Primjeri isključivo u indirektnom govoru
- On kaže da je umoran. → Er sagt, er sei müde.
- Ona objašnjava da nema vremena. → Sie erklärt, sie habe keine Zeit.
- Učitelj tvrdi da sutra pišu test. → Der Lehrer erklärt, sie schrieben morgen einen Test.
- Doktor smatra da moram više spavati. → Der Arzt meint, ich müsse mehr schlafen.
- Policija tvrdi da je razbila bandu. → Die Polizei behauptet, sie hätten die Bande zerschlagen.
- On pita da li dolazim danas. → Er fragte, ob ich heute käme.
- Majka kaže da treba da pospremim sobu. → Die Mutter sagt, ich solle mein Zimmer aufräumen.
- Političar tvrdi da smanjuju poreze. → Der Politiker behauptet, sie senkten die Steuern.
- On kaže da je jučer igrao fudbal. → Er sagt, er habe gestern Fußball gespielt.
- Ona pita da li sam gladan. → Sie fragte, ob ich Hunger hätte.
Mini vježba
Pretvori u indirektni govor:
- Peter sagt: „Ich gehe ins Kino.“
- Anna erklärt: „Wir haben das Buch gelesen.“
- Der Arzt meint: „Sie müssen mehr schlafen.“