INDIREKTNI GOVOR – indirekte Rede

Indirektni govor u njemačkom jeziku koristi se kada prenosimo tuđe riječi bez doslovnog citiranja. Najčešće se gradi pomoću Konjunktiva I (a ponekad Konjunktiva II), a uvodi se glagolima poput „sagen“, „meinen“, „behaupten“, „erzählen“ itd.


Šta je indirektni govor?

Direktni govor (wörtliche Rede): prenosi tačne riječi osobe.

Primjer: Er sagt: „Ich bin müde.“ → „On kaže: ‘Umoran sam.’“

Indirektni govor (indirekte Rede): prenosi sadržaj bez doslovnog citiranja. Primjer: Er sagt, er sei müde. → „On kaže da je umoran.“

Indirektni govor se često koristi u novinama, izvještajima, naučnim radovima i pričama, gdje je bitno prenijeti informaciju neutralno.


 Kako se gradi?

  1. Uvodni glagol: sagen, meinen, behaupten, erzählen, berichten, fragen…
  2. Konjunktiv I: standardni oblik za indirektni govor.
    • Ich sei
    • du seiest
    • er/sie/es sei
    • wir seien
    • ihr seiet
    • sie seien
  3. Ako se Konjunktiv I poklapa sa oblikom indikativa, koristi se Konjunktiv II radi jasnoće.

 Primjeri

  • Direktno: Maria sagt: „Ich habe keine Zeit.“
  • Indirektno: Maria sagt, sie habe keine Zeit. → „Marija kaže da nema vremena.“
  • Direktno: Der Lehrer erklärt: „Wir schreiben morgen einen Test.“
  • Indirektno: Der Lehrer erklärt, sie schrieben morgen einen Test. → „Učitelj objašnjava da sutra pišu test.“
  • Direktno: Er fragte: „Kommst du heute?“
  • Indirektno: Er fragte, ob ich heute käme. → „On je pitao da li dolazim danas.“

Pravila i napomene

  • Glagoli u indirektnom govoru stoje u Konjunktivu I (osnovno pravilo).
  • Ako Konjunktiv I izgleda isto kao indikativ, koristi se Konjunktiv II da se izbjegne zabuna.
  • Kod pitanja se često koristi veznik ob („da li“).
  • Kod naredbi se koristi konstrukcija sa sollen ili mögen. Primjer: Er sagt, ich solle warten. → „On kaže da treba da čekam.“

Zašto je važno?

  • Indirektni govor pokazuje da prenosimo informaciju neutralno, bez ličnog stava.
  • U pisanju i govoru daje objektivnost i distancu.
  • U medijima i akademskom jeziku je obavezna forma.

Primjeri isključivo u indirektnom govoru

  • On kaže da je umoran. → Er sagt, er sei müde.
  • Ona objašnjava da nema vremena. → Sie erklärt, sie habe keine Zeit.
  • Učitelj tvrdi da sutra pišu test. → Der Lehrer erklärt, sie schrieben morgen einen Test.
  • Doktor smatra da moram više spavati. → Der Arzt meint, ich müsse mehr schlafen.
  • Policija tvrdi da je razbila bandu. → Die Polizei behauptet, sie hätten die Bande zerschlagen.
  • On pita da li dolazim danas. → Er fragte, ob ich heute käme.
  • Majka kaže da treba da pospremim sobu. → Die Mutter sagt, ich solle mein Zimmer aufräumen.
  • Političar tvrdi da smanjuju poreze. → Der Politiker behauptet, sie senkten die Steuern.
  • On kaže da je jučer igrao fudbal. → Er sagt, er habe gestern Fußball gespielt.
  • Ona pita da li sam gladan. → Sie fragte, ob ich Hunger hätte.

Mini vježba

Pretvori u indirektni govor:

  1. Peter sagt: „Ich gehe ins Kino.“
  2. Anna erklärt: „Wir haben das Buch gelesen.“
  3. Der Arzt meint: „Sie müssen mehr schlafen.“